ZEPA-ONLINE: AGENCIJSKE I NOVINSKE VIJESTI

[urednik]

FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (105)


Magnetofonski snimak 180. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 23. decembra 1992. godine u 17 sati (3)


MIRKO PEJANOVIĆ: Dobro, da čujemo sve informacije, ja se za to zalažem.

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Činjenica je da se Skupština teško može sazvati brzo, ali evo neka kaže Konjicija o čemu se radi.

ABDULAH KONJICIJA: Mi smo zaista učinili veliki napor da bismo Skupštinu organizovali negdje 18, 19. Naša administracija je uradila odgovarajuće poslove. Međutim, mi nismo mogli od UNPROFOR-a dobiti saglasnost da onih 30 poslanika koji se nalaze u Sarajevu mogu da odu, i onaj dio poslanika koji se nalazi u području Cazinske krajine. Mi smo ispred Skupštine i preko Predsjedništva (to Ganić dobro zna) pozivali Moriona da razgovaramo. Međutim, imao sam utisak da je on izbjegavao uvijek takav razgovor. Ja lično stojim na stanovištu i u tom se potpuno slažem da država stoji na tri noge. Skupština, Predsjedništvo i Vlada. Mislim da je kroz ovo vrijeme propušteno da je Skupština bez obzira da li se sastajala ili nije, ali ona sa svojim poslanicima legalno izabranim je mogla daleko mnogo više učiniti preko skupština unutar Evrope. Nažalost, nekako Skupština je bila zapostavljena. Mi smo lijepo rekli ako za sedam dana ne dobijemo od Moriona saglasnost, nama treba sedam dana da bismo mogli organizovati Skupštinu, dolaze praznici, tada će biti vrlo teško prikupiti ljude.

Ja mislim da se druga sjednica skupština može - naime sjednica Skupštine može održati u drugoj polovini januara. Mi smo bili planirali za prvu sjednicu Skupštine 18. znači, ako bi se 18. i 19. decembra održala, da bude izvještaj Predsjedništva, izvještaj Vlade i izvještaj ove naše delegacije iz Ženeve. S tim da se dogovorimo o narednoj sjednici Skupštine, koja bi došla u drugoj polovini januara, gdje bismo tada mogli iznijeti na Skupštinu ono što bi trebalo usvojiti.

MILE AKMADŽIĆ: Mogu ja, predsjedniče. Mislim da je dobro pozitivno

i Predsjedništvo i Vlada to ocijenili pozitivno i Vlada je čak unijela u svoje zaključke da će pružiti punu tehničku i drugu organizacionu pomoć organizaciji Skupštine. Skupština je sa svojim službama u vrlo teškoj situaciji i ne može da radi. Vlada je to samoinicijativno i na tome treba raditi, međutim, mi moramo donositi odluke i živjeti kao da Skupštine neće biti do kraja rata. Kao što smo to na neki način predvidjeli i u vremenu kada je Skupština nas, odnosno Predsjedništvo izvjestilo da ne može da se sastaje - razlozi tadašnji i sadašnji su isti, odnosno trenutno su gori nego što su bili tada. Nas je Skupština izvijestila o tome kada već se moglo iz Sarajeva izlaziti na neki način. Prema tome, o tom po tom neka to bude. I Skupština i tako i tako tada možemo tražiti da potvrdi odluku, ako ne sve odluke da potvrdi odluku ako ne sve odluke, da potvrdi odluku izbora člana Predsjedništva. Ili da odbije. Ali do tada da utvrdimo i legalitet i legitimitet tog rada, da izvršimo to imenovanje. Kada sam se javio za riječ, ja bih zamolio da se pod točkom tekuća pitanja uvrsti i informacija o razgovorima na aerodromu, ako je ima, i određivanje nove delegacije za Ženevu.

PEJANOVIĆ: Želim kazati da ovo što je sada predložio predsjednik Vlade prihvatam ovo za aerodrom. A za Ženevu predlažem malu izmjenu. Za Ženevu predlažem da se podnese informacija o dosadašnjem toku pregovora o tome šta je dogovoreno za nastavak i da u skladu s tim procjenimo stavove koje će zastupati naši predstavnici 27. i ovo što imaju 2. januara i eventualno reafirmacija stavova i promjene i sastav delegacije. Mislim da se poklapa razmišljanje. Jer ako 27. bude povoljan ishod onda ide s razlogom jedna delegacija novog sastava. 2. imati stanovišta koja podržavaju opredjeljenja da se ide na razgovor u kojim osnovnim ciljevima, s kojim osnovnim ishodom, a onda za dalje ili za drugi jedan sastav koji može sa predsjednikom zajedno da prezentira legitimitet države. Postoji vjerovatno potreba da predsjednik u rundama razgovora konsultuje bolje da ima u Ženevi nego da zove telefonom. I to uvažavam što predlaže gospoodin Akmadžić. To je moj prijedlog. Što se tiče ovog sazivanja sjednice Skupštine, ja razumijem i jedne i druge. Međutim, ja neprekidno kontinuitet rada Predsjedništva u funkciji Skupštine do pozivanja Skupštine u svemu što mora odlučivati. Uključujući i sva pitanja koja su na dnevnom redu pa i rukovođenje Predsjedništva. Ali ja iz hiljadu razloga, a posebno ženevskih mirovnih itd., međunarodnih molim za strpljenje, molim za akciju da sazovemo sjednicu Skupštine i da kroz Skupštinu obavimo ove. Mislim, ako bi organizovali jedan operativni štab Vladin, Predsjedništva i vršiti pritisak na UNPROFOR da bi mi između 15. i 20 mogli imati Skupštinu. Da bi mi tada mogli na Skupštini časno i pošteno politički vrlo produktivno saslušati izvještaj o radu Predsjedništva u ratnim uslovima. I predsjednika koji je rukovodio tim predsjedništvom. Da bi mi mogli na toj sjednici podnijeti častan izvještaj o Ženevi. Da to bude kolosjek življenja ove države. Da bi mi časno mogli izaći sa prijedlogom za promjene Ustava i izborom tijela i organa i članova Predsjedništva i ne samo članova Predsjedništva na Skupštinu. Ako to ne bi mogli, onda to prihvatam, sve ovo što se predlaže danas. Ja mislim da može. Vjerujte da je to sigurno jedan pokušaj da dobijemo jednu bitku novu koja je ravna svakoj vojničkoj. Da pokažemo snagu političkog života ove republike na onome u čemu smo se grčevito borili pod granatama. Ja moram reći da sam se korigovao, svojevremeno sam izjavio da mi možemo voditi borbu na principu slobodne teritorije Mostar - Zenica - Tuzla, dijelom Sarajevo, evo sada se pokazuje da je to - kao jezgra buduće BiH. Ja vas molim da to razumite, to nije nikakva prečnost prijedlozima koje imamo, nego pokušaj da izvedemo na jedan način koji daje nova

MILE AKMADŽIĆ: Ja to, gospodine Pejanoviću, u potpunosti razumijem, s tim što bi hrvatski narod to smatrao izgubljenim.

IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da smo ukrstile argumente oko ovog pitanja. Naime, riječ je još o dnevnom redu, koliko sam razumio, je li? Da. Naime, mislim da su te dvije tačke bile sporne u ovoj polemici, tačka 1. i 2.

KONJICIJA: 7. januara je pravoslavni Božić, a Nova godina je 14. januara, znate to su dva datuma, za dva dana tri je - je taj praznik upadne nedjelja, onda opet Nova godina, praznik znate.

IZETBEGOVIĆ: O čemu govorite?
KONJICIJA: O terminu Skupštine, predsjednika. Naime, sporno je da li se ona može održati tad, to je ta stvar. Međutim, ja mislim da to nije baš realna procjena. Osim tog podatka, je li iko sabrao koliko bi se sastalo poslanika, šta bi značilo, koliko se poslanika može sabrati, koliko ih je napolju? Ima jedan broj nisu dostupni uopće. Je li iko napravio jednu analizu? Znam 240 - toliko je otišlo u neprijateljsku, toliko je ostalo, toliko je pristupačno. Ima li iko tu analizu?

AVDO: Imamo. Mi imamo oko 150 poslanika. Da bi mogli doći. Ali kada bi stvarno svi došli i iz Sarajeva izašli i svi došli iz Goražda, Bihaća za koje mi znamo da su živi - svi došli.

IZETBEGOVIĆ: Da napraviti zabilješku

KONJICIJA: 121. ih treba.

IZETBEGOVIĆ: Ali tada za donošenje odluke, je li iko razmišljao o tome da li može za donošenje odluke - potrebno je 121.

KONJICIJA: Mi imamo, to je profesor govorio po sadašnjim uslovima, bar kako mi razmatramo i cijenimo, neće nam trebati taj kvorum. Jer mi ne možemo u kvorum da računamo, jer to nije ni Ustav precizirao, ljude, recimo koji su umrli, koji su poginuli i kojima je prestao mandat, a nisu se izabrali drugi poslanici. U krajnjem slučaju bi za zajedničku sjednicu bio kvorum 82 poslanika, a za odvojene sjednice to je manje 40.

IZETBEGOVIĆ: Dakle 82. A odluka bi se mogla donositi sa koliko, u tom slučaju?

ČAMPARA: Sa 82. na zajedničkoj.
IZETBEGOVIĆ: To bi bio kvorum. A da bi se odluka donosila većinom

glasova, šta to znači? Onda, od kvoruma pola, je li?

ČAMPARA: Ne, nego. Ne, ja govorim o kvorumu - sada govorim - prije je bio 121, sada će biti kvorum 82.

AKMADŽIĆ: Znači 82 mora biti "za".
ČAMPARA: Da. Imate jednu drugu stvar koja će biti za Ustav teška.

IZETBEGOVIĆ: To je dvotrećinska većina, je li?
ČAMPARA: Dvotrećinska većina za Ustav, onda bi to nešto izašlo oko 122 - kao mi kada bi nam svi došli imali bi taj broj. Međutim, treba biti realan. Na teren treba izaći, zavisi kako će se odvijati, hoće li biti mir, hoće li operacije. Vi možete u svako vrijeme da u ovom vremenu naiđete da u jednoj sedmici da se promijeni nekoliko okolnosti da

AKMADŽIĆ: Koliko treba kvorum za obustavu od primjene ustavnog ovog amandmana?

ČAMPARA: Za svaku ovu odluku Ustava treba dvotrećinska većina na Skupštini. Imali bi mi šanse kada bi mi svi došli.

AKMADŽIĆ: To je sada teorija.

ČAMPARA: Ma ne teorija, kada bi nam došli 123 poslanika. Imali bi, a mi imamo sada 152 poslanika, da bi trebalo da dođu. E, sada hoće li doći, kako će doći, mogu li doći, koliko onom iz Višegrada i gdje treba da dođe. Ja sam, recimo išao, da sam Hadžu Efendića pitao je li gledao tog poslanika Iz Višegrada. Rekao mi je da nije. Može li on doći, ne može li doći. Neke druge, ima tu problema. Ali je tačno, jedno. Ako bi se svi angažovali, morao bi neko od nas izaći, to je neosporno i Vlada i Predsjedništvo da bi mi mogli imati kvorum na Skupštini. Taj kvorum - prva ta Skupština koja bi dva dana trajala ili tri. Ja moram da kažem da ona dokumenta ne bi mogla razmatrati, koja je Predsjedništvo donijelo. Ona bi u najboljem slučaju mogla da razmatra koje smo - mi ovdje verifikovali tri pitanja. Izvještaj, Predsjedništvo šta je radilo za ovo vrijeme. Izvještaj Vlade, izvještaj Ženevske konferencije. Molim vas, mi smatramo i dalje i to bi izvijestili odmah Predsjedništvo da tom skupštinom, kojom bi održali, ne bi prestajao rad Predsjedništva - da Predsjedništvo nastavlja svoj rad. A mi bi se opet sastali drugi put, kada bi imali mogućnost da se sastanemo, jer bi ponijeli sve službene listove, sve uredbe umnožili, dali to poslanicima da ih prouče i ovu ma koju odluku koju je donijelo Predsjedništvo u ime Skupštine, ma koji izbori i imenovanja u ime Skupštine, ono će ići na Skupštinu. I izbor Vlade će ići na Skupštinu. Skupština ga može prihvatiti, ne mora.

AKMADŽIĆ: Pa sve što smo radili.

ČAMPARA: Sve. Prema tome, to je velik posao, nije to baš mali posao. I ne bi to Skupština ni u kom slučaju mogla recimo za dva-tri dana.

IZETBEGOVIĆ: Ma nije to spor, da li je to velik ili mali posao? Sada je pitanje ovo. Može li se Skupština sastati? U kom broju bi se mogla sastati? Koji je to idealni broj, koji je vjerovatni mogući broj kada se kaže. Dakle, ima. Dalje, koji je kvorum novi? Koje je novo tijelo Skupštine? Dakle, više se oni ne smatraju članovima Skupštine. Prema tome, Skupština više ne broji 240 nego 155, recimo. I to su sljedeći ljudi. Ako je 155 novih - ne kvorum, nego novi sastav Skupštine. Njen kvorum ne čini polovina, je li tako?

AKMADŽIĆ: Ili dvije trećine, zavisi za šta.

ČAMPARA: Imamo 82. Mi bismo imali - ne treba se zanositi. Bez obzira koliko se mi angažovali da će nam svi poslanici doći. Nemoguće.

IZETBEGOVIĆ: Znam, to je općenito - sada treba utvrditi, vjerovatno će pa kazati ovo je posiguran broj.

ČAMPARA: Ali siguran sam da bi imali kvorum. Možda ne za usvajanje ustavnih odredbi.

AKMADŽIĆ: Znači, ni za izbor člana.
IZETBEGOVIĆ: Samo, ja bih zamolio da neko napravi analizu neovisno mi ćemo ova dva pitanja sada - još ćemo se vratiti na ova dva pitanja tu - ali mislim da nam Skupština treba zbog eventualnih ženevskih odluka. Zaista to bi bilo - možda će nama ponuditi, možda će u Ženevi biti ponuđene neke stvari koje mi zaista ne bi trebali uzeti na svoju grbaču, nego dakle Skupštinu bi trebalo u svakom slučaju pripremiti. Bez obzira da li ćemo mi sada ova pitanja ovdje sad riješiti i možemo li riješiti ovdje? Ali ženevska pitanja ne bi mogli riješiti.

ČAMPARA: Mi smo i pismo poslali Vensu i Ovenu.
IZETBEGOVIĆ: Naime, hoću da kažem da bi oni to pismo drugačije razmatrali kada se kaže, molim vas, ovo što smo ovdje sada mi, vi nam morate omogućiti Skupštinu - prema tome da dođu iz Goražda i Višegrada i šta ja znam odakle sve tamo. Dakle, trebalo bi obraditi. Obratiti. Ja bih zamolio da se to sutra napravi. Samo ovo Skupština broji 240 ljudi. Od toga umrlo 2, to je toliko od toga je isključeno iz Skupštine od strane Mandatno-imunitetske komisije i na osnovu odluke ove, tako da sad novi sastav Skupštine glasi tako i tako. U tom novom sastavu su stranke ove, ove itd. Analiza jedna. Sada ljudi su razbacani

ČAMPARA: Ima tako nešto.
IZETEBEGOVIĆ: Prema tome, dostupan broj ljudi, a pod dostupnim treba podrazumijevati ono što je u centralnoj Bosni žive to skupa od Mostara do Tuzle, gdje mogu da dođu ljudi bez problema toliki. Uvećan za Sarajevo 32 toliki. Uvećan za eventualno Goražde toliki i tako da se mogu napraviti varijante i šta je. Sve je ovo usmena neka priča. Volio bih vjerovatno ovo je jezgro jedno od njih 120 nalazi se u rejonu Stolac - Tuzla. Treba da kaže novi kvorum je toliki…

ČAMPARA: Da, mi ćemo to objasniti. Jer nama i Skupština treba.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Mi smo to rekli da se to odradi. A sada se vraćam na pitanje dnevnog reda. Tačka 1. i 2. Još jedanput može Mirko dati argument, ali mislim da ne bi trebalo beskonačno dokazivati jedno - jer to se očigledno svodi, ja sam za to, ti si za to.

PEJANOVIĆ: Ja predlažem da, znate sada ste me vi ponukli. Nama je iz političkih razloga potrebno. Naspram Ženeve. Molim vas, već se postavlja pitanje je li to predsjednik ... odlučio da razgovara sa ratnim zločincem. Je li Srbe izložio uspjehu ili padu? Dajte da budemo realni. Ja sam branio poziciju da treba pristati razgovoru, branim i gospodina, jer to traži i MZ, ona onda oslobađa nas odgovornosti - preuzima na sebe odgovornosti i preuzima je

AKMADŽIĆ: A kojim ratnim zločincima?

PEJANOVIĆ: Recimo Karadžić.
AKMADŽIĆ: A ko je to utvrdio?

PEJANOVIĆ: A mi smo utvrdili.

AKMADŽIĆ: To je politička odluka.
PEJANOVIĆ: Nije samo politička. Hoću da kažem u koju situaciju se predsjednik uvlači u ime interesa za mir. A ne može on ta svu odgovornost snositi na sebe. Budimo realni, budimo ljudi. Moramo to dijeliti s najvišim organima. Ja mislim da Skupština treba - ja molim ovako. Ja predlažem gospodina Konjiciju, Avdu, Akmadžića, Sefera i gospodina predsjednika Kluba poslanika hrvatskih zastupnika, gospođu Tanju Mijatović i ako treba za Predsjedništvo ja ću, jer imamo veliko iskustvo - da se u narednih 10 dana operativno radi. Ako se ne može sazvati, onda ćemo kazati javno ne može se sazvati. I radimo kako možemo.

AKMADŽIĆ: Mi ćemo iz Vlade odrediti ko će na tome raditi.
PEJANOVIĆ: Ja to predlažem - i vjerujte da ćemo uspjeti. Dajte na radiju. Da se traži svaki zastupnik da dođe u Tuzlu, Zenicu, Mostar, ima i u Zagrebu ih jedna trećina. Mnoge sam sreo. Jedva čekaju. Rekao sam jedna trećina. Dajte. ima to politički efekat. Ja molim Akmadžića da to

IZETBEGOVIĆ: Imaju tu dvije stvari. I mi trebamo donijeti odluku da se Skupština pripremi. U drugoj polovini januara. Vi ćete vidjeti kada bi to bilo moguće. Orijentaciono tada. To je jedna stvar. Druga stvar dnevni red, molim vas. Još jedanput vraćamo se na dnevni red.

AKMADŽIĆ: Mogu li ja samo jednu rečenicu?

IZETBEGOVIĆ: Izvoli Mile.
AKMADŽIĆ: Ovo predsjedništvo je donijelo zaključak o sazivanju Skupštine, utvrdilo ako treba komisiju proširiti, u redu je. Ako treba da cijela Vlada radi između ostalog i na tim pitanjima, komisija koja je zadužena za sazivanje Skupštine postaviće zahtjeve. Pomoći u onolikoj mjeri u kojoj treba. Prema tome, Skupština nikada se nije ni odustalo od sazivanja i ispitavanja mogućnosti sazivanja Skupštine. Nije se ni odustalo od toga. Naišlo se na neke prepreke, ali te prepreke treba rješavati. Treba ovako - večeras je bio Morion kod mene, treba napominjati to. I Ovenu itd. (Nastaviće se)