ZEPA-ONLINE: AGENCIJSKE I NOVINSKE VIJESTI

[senada]

Ono što nije uspjelo Mladićevim i Karadžićevim hordama 1993, uspjelo je ovih dana. Sarajevo je, naime, pokoreno 2008. ili mu prijeti skoro pa sigurni pokor! Bez ijednog ispaljenog metka sa obje strane ako pod teškom artiljerijom ne smatramo medijsku mašineriju koja je potpuno stala na acjresorsku stranu.

Doduše, da budemo do kraja precizni, nije u pitanju totalna okupacija, ali nakon ove planirane ekonomske, gladni će biti gladniji, bit će manje posla, programi socijalnog zbrinjavanja boraca, šehidskih porodica i svih drugih ugroženih kategorija svest će se na Brankovićevu sadaku iz federalnog budžeta i nije isključeno Fizičko nestajanje jednog naroda, barem u formi njegovog ekonomskog porobljavanja sa Istoka, piše "Oslobođenje".

Marionete prekodrinskih emisara

Dakle, ono što se najavljivalo kao poslovni poduhvat jednog od - samopro-glašenog - najvećih živućih Bošnjaka, svelo se u konačnici na serviranje bošnjačkog tržišnog pladnja (kojeg čine konzumenti - građani) Miroslavu Miškoviću, jednom od ključnih ljudi u zločinačkom sistemu balkanskog kasapina Slobodana Miloševića.

Nije se bošnjački narod jednom našao na udaru i pod realnom prijetnjon nestanka. Životni okvir sve je uži i uži, i tako već vijekovima. Ali protekle dvije decenije proživljen je pakao nad paklima. Stotine hiljada porodica izgubilo je svoje najmilije. Srebrenica, Sarajevo, Prijedor, Bihać, Foča, Višegrad, Zvornik... redaju se gradovi gdje su ozbiljne (i mračne sile) podigle svoje najopskurnije kadrovike kako bi, kako reče zločinac Radovan Karadžić, jedan narod nestao. U današnjoj, poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, stotine hiljada gladnih se s pravom pita - ima li pravde i hoće li je ikada biti? Očigledno je, naši nacionalni dušebrižnici (uz rijetke časne izuzetke) nisu dorasli ovom vremenu i zadacima koje se postavljaju pred njih. Pogotovo jer se, poput marioneta, stavljaju u službu prekodrinskih emisara naušrtb gladnih građana BiH. Ali, zanemarimo emocije i krenimo redom po činjenicama.

Prema informacijama kojima raspolaže "Oslobođenje", vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić na velika vrata uveo je na tržište Federacije BiH Miškovića, vlasnika Delte M, i sa njim, u augustu prošle godine, osnovao partnersku firmu Prezident nekretnine d.o.o, sa sjedištem u - zgradi Dnevnog avaza.

Firme subjekti, odnosno osnivači Prezidenta d.o.o. su DELTA M d.o.o, sa sjedištem u Beogradu i osnivačkim kapitalom od 50 posto, Avaz d.o.o. Društvo za izdavačku i Štamparsku djelatnost sa sjedištem u Sarajevu, uz 25 posto osnivačkog udjela. Treća firma, sa jednakim iznosom kao i Avaz, jeste stanoviti Vanitv International Corporation, koji ima poštanski sandučić (P.O. Box 1708) a prijavljena adresa firme je podaleko - u karipskoj državici od 300.000 stanovnika - Belizeu (nekadašnjem Britanskom Hondurasu). Firma Vanitv International Corporation nema ni svoju web-stranicu, a spomenimo i da vanitv na engleskom znači - ispraznost, samodopadanje, sujeta, taština i uobraženost (šta je od navedenog, je li riječ o ispraznoj firmi koja je proizvod nečije sujete, nismo utvrdili).

Inače, na Belizeu, prema podacima Centralne obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država (CIA), od nezakonitih radnji najviše su zastupljeni - transport kokaina, manja proizvodnja marihuane, te pranje novca kroz kompanije koje se bave obalnim i poslovima morskog transporta.

Postoje neki frapantni podaci o stvarnom vlasniku ove treće kompanije. No, kako su još neprovjereni, nećemo ih ni objavljivati dok ne budemo stopostotno sigurni u tačnost imena Miškovićeg i RadonČićevog poslovnog partnera.

U dokumentima, koje je potpisao sudija Asaf Daupović, sve stoji crno na bijelom. Scenario je sljedeći: tri partnera - Mišković, Radončić i vlasnik kompanije u Belizeu, u daljem tekstu Mister X- registrovali su za 2.000 KM pologa firmu vrlo znakovitog imena - Prezident (Predsjednik), što sasvim sigurno odaje apetite jednog od njih - pitanje - da li Radončića ili trećeg ortaka.

Čim se, dakle, bavi Radončić-Miškovićeva firma? Prema podacima o djelatnosti, svim i svačim, na veliko i na malo. Recimo, trgovinom motornih vozila na veliko i malo, trgovinom gorivom i mazivom, živim životinjama, tekstilom, hranom, pićem, duhanom, cvijećem, mesom. Zatim bi se trgovalo mlijekom, kafom, čajevima, slatkišima, porculanom i staklarijom, građevinskim materijalom, alatnim mašinama, odjećom, obućom, računarima. ribom, ljuskari-ma i mekušcima, tekstilom, tezgama, izgradnjom turističkih objekata, poslovalo bi se sa studentskim domovima, bifeima, kafanama, kantinama, stovarištima, upravljalo bi se nekretninama, što je ovdje jako bitno, i uslugama reklame i propagande. (Zvuči gotovo nevjerovatno da se, u ovo isto vrijeme, drugorazredni ešalon Radončićevih novinaričića, u dnevniku oformljenom da vrši najcrnju propagandu i dezavuisanje svakog ko se usudi kritički promisliti o Fahrudinu Radončiću, vlasnicima Oslobođenja spočitava da su - privredni svaštari.)

Dakle, u novoformiranoj Mišković-Radončićevoj firmi u registar nisu upisane samo trgovina ljudskim bićima i dušama, što je, ako se scenario odigra. pitanje trenutka. Kao direktor firme Prezident upisan je Nusret Prguda, bivši direktor Agencije za privatizaciju Sarajevskog kantona i čovjek koga progone brojni duhovi prošlosti (najsvježiji je primjer Sarabona, nekad profitabilne firme, a odavno kolateralne štete tranzicijskog lopovskog kapitalizma), a prokurist (poslovođa) je Đorđije Cerović, čest lik kad je u pitanju transakcijsko poslovanje Miroslava Miškovića.

Pored registracije firme i objavljenih faksimila registracije, "Oslobođenje" je došlo u posjed dokumentacije iz koje se vidi da je novoosnovana Mišković-Radončićeva firma (Prezident nekretnine d.o.o. Sarajevo) dobila kredit od šest miliona maraka, osiguran novčanim depozitom Telekoma RS-a.

Nagradno pitanje broj jedan glasi: gdje još to ima (osim, valjda, u Belizeu) da se firmi koja je tek stasala i ima osnivački ulog od dvije hiljade maraka daje polog od 6.000.000 KM (slovima: šest miliona konvertibilnih maraka)?!

Drugo nagradno pitanje jeste: zašto državna kompanija druge države (jer Telekom Republike Srpske je kupljen od Telekoma Srbije, koji je u vlasništvu srpske države) daje polog tamo nekoj ftrmici od jednog ili dvoje zaposlenih? Ilije, ipak, riječ o kapitalističkom gigantskom mutantu izniklom na bošnjačkoj krvi - što Miškovićevo poslovno carstvo zapravo i jeste, a naš perfidni zaštitnik bošnjačkih nacionalnih interesa tek izvršitelj koji treba obezbijediti provedbu istog kriminalno-izdajničkog plana)?

U svrhu obezbjeđenja kredita dat je sto posto novčani depozit Telekoma RS-a, gdje se pojavljuje još jedan, četvrti partner Radončića, Miškovića i Mister Xa. Riječ je, naravno, o Miloradu Dodiku, dokazanom neprijatelju normalne bh. države, koji je "ubačen" da sa treće strane "zatvori" gradnju objekata na mjestu koji se u dokumentu navode.

A to su poslovni objekti na prostoru Stare Željezničke stanice u Tuzli, Za njih se već zna da ih gradi Delta M, odnosno Mišković, pa je stvar što se tiče drugog velikog centra u BiH izgleda gotova.

Također, planirana površina poslovnog objekta koji će se graditi, procijenjena na cea 27.000 kvadratnih metara, za orijentacionu cijenu od cca KM 38.000.000 (ostaje nejasno - koji objekt - da li ovaj u Tuzli, neboder pokraj sarajevske Željezničke stanice ili neki od postojećih objekata?).

Sve je u igri. I veze i dugovi iz jugoslovenske tajne policije, kojoj su obojica (i Mišković i Radonćić) pripadali. Zna se da Radončić skače kao oparen kad se u medijima pojavi njegovo kodno SDB-ovo ime Šćepo, koje je saznanjima javnosti približio crnogorski pjesnik i nekadašnji disident Miloševićevog režima Jevrem Brković. Nije tajna ni da Radončić u Crnoj Gori, zemlji gdje je rođen, nije dobrodošao. Miloševićevsko-Koštunicinoj Srbiji, kojoj se uvlači i za čije interese igra, nikada neće biti partner i sve što može jeste da opet zamuti u Sarajevu.

Evo i kako, na primjeru ugovora između prodavca Admila Selimovića i kupca Prezident nekretnine d.o.o. Sarajevo. Podsjetimo, radi se o komadu zemljišta koje je bilo vlasništvo "Oslobođenje", o čemu je naš ovaj list pisao, i koje je otkupljeno u vrijeme kad nije bilo zakonske osnove za prodaju, tako da i taj slučaj čeka provjera nadležnih institucija. U tom svjetlu treba gledati i nedavni sastanak "partnera" u jednom sarajevskom restoranu, gdje je trebalo doći do davanja kredita od Investicijske banke Federacije. Radončić je tim potezom htio impresionirati i pokazati da su neistinite sve glasnije priče o tome da mu nijedna strana banka ne želi više davati kredite jer je svojom gramzivošću, o čemu se slažu poznavaoci ekonomskih prilika, definitivno prešao razumne okvire poslovanja.

Zbog toga je, uostalom, i potražio pomoć "spasilaca" iz Miloševićevog eskadrona. Mišković završava neboder pored sarajevske Željezničke stanice, a Radončić očajnički pokušava ostati u poslovnom sedlu. Ne razmišljajući da ljudi poput Miškovića svoje "partnere" te vrste, znajući koliko su sami kriminalizovani, odmah izbace iz voza na sljedećoj stanici. Tako je, uostalom, bilo sa glavnim ljudima Miloševićeve tajne policije koji su osnovali paravojne formacije zadužene za klanje i harač po našoj državi Frankom Simatovićem i Jovicom StaniŠićem. Tako je, uostalom, bilo i sa samim Slobodanom Miloševićem.

Iz svega izlazi samo jedan zaključak. Ova zemlja je ponovo pred okupacijom! Mogu li Bosna i Hercegovina, njezina ekonomija i njezini građani izdržati ovakav primitivan, brutalan, hajdučki nalet čovjeka kome je Alija Izetbegović (naivno) prvo dao odskočnu dasku i koji se preko svojih novina obračunavao sa svim političarima koji su mu se našli na putu ka ostvarivanju vlastitog interesa - Edhemom Bičakčićem, Zlatkom Lagumdžijom, Harisom Silajdžićem, Sulejmanom Tihićem - sve krijući se iza pozicije velikog Bošnjaka? Doduše, Bošnjaci su previše puta prevareni da bi prepoznali šta se krije iza Radončićevog lica. Obračun sa tom vrstom ljudi može ići samo kroz institucije uz pomoć međunarodne zajednice, uz podršku građana BiH, ako odluče da stanu na stranu pravde. Jer, s druge strane su i Mišković i Radonćić i njihov jatak Dodik, s treće famozni Mister X.

Istina, još nije najjasnije dokle sve sežu pipci energetske, što znači i ekonomske okupacije Bosne i Hercegovine, ali čini se da je izvjesno da će se, ukoliko se raspetlja cijela ova stvar, i crvenjeti i pred lice zakona stati i mnogi dosadašnji autoriteti, što u intervjuu za "Oslobođenje" najavljuje i visoki predstavnik Miroslav Lajčak.

Ako, poštovani čitaoci, sumnjate u ono što ovdje stoji napisano, svima nama pomoći nema. U pitanju je opstanak Bosne i Hercegovine i njenih građana. I nije čudo da su na našoj stran svi oni koje ste i vi, i Evropa, i svijet, u posljednjih nekoliko godina prepoznal kao pozitivnu snagu u mraku koji nas okružuje. Mraku koji šire Mišković, Radončić i neprijatelji ove zemlje, koji bi da je minimuma prava - već odavno bili iza rešetaka.

No, kako su činjenice konačno i jednom za svagda poredane, i zna se sve ko je s kim, a ko protiv koga, a na ročito u kontekstu interesa bošnjačkog naroda, poznatog po saburli mentalitetu sklonog povođenju za onom maksimom veži konja gdje ti aga kaže možda nas sviju čeka konačno otrežnjenje od učmalosti u koju su nas do veli lažni dušebrižnici i patriote na ba terije, spremni da nas prodaju za Fabergerovo jaje prvim ljudima Slobodana Miloševića.

Još jednom, na ovom mjestu, ne može a da se ne spomene uloga vjerskog bošnjačkog lidera Mustafe-efendije Cerića.

Heksagram srbijanskog zla iz devedesetih čine imena Miloševića, Miškovića, Simatovića, Stanišiča, Željka Ražnjatovića Arkana i njegovog prvog posilnog - Milorada Ulemeka Legije.

Arkan i Legije bili su psi rata, huškači i počinioci najstravičnijih zločina (a Arkanova udovica Ceca omiljena je pjevaljka mnogog Bošnjaka), koje su sa zadovoljstvom činili po nalogu Franka Simatovića Frenkija, tvorca zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO) i njegovog nadređenog, prvog srbijanskog obavještajca Jovice Stanišića (inače tetak opskurnog biznismena Damira Fazlića, koji Radončiča snabdijeva sa silnim sms porukama, a pojedine bošnjačke političare molitvenim doručkom kod američkog predsjednika), mozga specijalnog rata protiv Hrvatske i BiH. Milošević je, naravno, na vrhu te ratne piramide, a njegov finansijski ekspert (samim tim i ekspert rata jer ko zna koliko se zlata, gotovine, bijele tehnike, automobila... od 1992. do 1995. iz BiH uvezlo u Srbiju) upravo je - Mišković. Dakle, ta stvar je jasna, ali ova što slijedi - nije.

Ovih dana, kao nikad do sada, vode se polemike u bosanskim intelektualnim krugovima oko fetve upućene autonomašima Fikreta Abdića, čije je ratne ciljeve u Cazinskoj krajini ostvarivao Momčilo Novaković i Ulemek Legija, kojima je Abdić naplaćivao sto maraka po glavi pripadnika Petog korpusa koja mu se donese.

U tom smislu, još važeća fetva važi za abdićevce, koje je heskagram zla iskoristio zarad ostvarivanja ratnih ciljeva -velike Srbije. Arkan je mrtav, Legija robija zbog ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića, njegovi špijunsko-obavještajni gospodari Stanišić i Simatović za zlodjela odgovaraju pred Haškim tribunalom koji je sudio Miloševića do njegove prerane smrti. Jedino je ostao Mišković, sa kojim muslimani rade milijunske poslove (ako ćemo mak na konac, na isti način na koji je Abdić radio 1993-1995!). Ako zabludjeli krajiški seljaci nisu zaslužili ni dženazu zbog toga što je njihov vođa sarađivao sa okupatorima, da li su kvazibošnjaćki moguli oslobođeni poštivanja vjerske dogme? I ako jesu, zbog čega? Odnosno, kakva je razlika saradnje sa Legijom i Miškovićem?

Ali, glavno pitanje je šta će biti sa Sarajevom, gradom herojem, koji ima status Vukovara i Dubrovnika? Može li se zamisliti da Miroslav Mišković - uz pomoć, recimo, dubrovačke inačice Fahrudina Radončića - počne graditi oko straduna? Ili da nadomak Ovčare nikne "najljepši toranj" u cijeloj Slavoniji, Baranji i Istočnom Srijemu?

Vratimo se Sarajevu i pitanju hoće li ga Mišković uz svesrdnu podršku svog lokalnog igrača potpuno okupirati? Gdje su da se oglase angažirani intelektualci bez obzira na ideologiju? Da li ovdje, možda, nešto nije jasno? Gdje su udruženja proistekla iz odbrane od agresije? Gdje su patriote? Gdje su majke Srebrenice? Gdje su političke partije?

(24sata.info)